Susret na putu (II.)

Žena iz Mađarske, Marija, u bespućima velikoga rata bila je izgubljena. Ponovno je bila izgubljena u dalekoj zemlji u koju je došla tražiti smiraj. Nada da će naći jedno drugo bila je iščezla. Čudesno, nakon dugih lutanja dogodilo se ono čemu se nisu mogli ni nadati. Božje oko uvijek bdije nad nevinima, a grešnicima u svijetlu sakramenata pokazuje put milosti.

Marcel Senberger začuđeno pita: Je li i Gospodin Bog bio u vlaku onoga dana kad su ovi ljudi beznadno putovali i kad je on sjeo pokraj čovjeka koji čita novine? Bog upravlja pravednikove korake i onda kad ovaj ne zna kamo ide.

Osobno sam svjedok da su se u susretima u Međugorju dogodila mnoga izvanredna čudesa u neobičnim ljudskim susretima. Gospa vodi čovjeka u susret i s čovjekom i s Bogom. Susret s čovjekom i s Gospodinom jest susret i pronalazak vlastitoga smisla i poslanja. Međugorje je mjesto ljudskih susreta. U svetome hodočašću u spaljenoj zemlji budi se nov život i zemlja ima nov smisao.

Mladić prvi put došao na hodočašće u Međugorje godine 1995. Nije znao odakle dolazi i kamo ide. Zbunjeni su bili i on i njegova obitelj. Nakon 12 godina ponovno dolazi kao novo zaređeni mladi svećenik. U našem slučajnom susretu uzbuđeno mi reče: „Evo, sada idem prvi put ispovijedati.“

Međugorje, kao i sveti Ivan, kaže da nije on taj koga traže i koga čekaju. Božji sveti sakramenti su mjesto svetoga susreta. Sveti sakramenti su Božja zemlja u kojoj čovjek ide u sveti susret. Međugorje postaje zemlja Božjega susreta s čovjekom, u svetim sakramentima.

Logori duše koje je podigla sekularna kultura pojavljuju se pod različitim imenima: sloboda izbora, sloboda ponašanja, sloboda mišljenja i govora, istospolna jednakost, potrošačko društvo, demokracija, pravo na ovo, pravo na ono …. Ondje gdje su dana najveća obećanja, tu su postavljene najveće zamke. Ljudski duh traži više i bolje. Kad mu je uskraćeno ono najbolje za što je stvoren, onda strada. Gospa izlazi na ljudske putove i nalazi izgorjele i srušene. Majka s križeva skida djecu, iz beznađa ih otima, povija im rane, liječi i donosi nadu.

Gledam staricu kako se po žezi dana penje na Križevac. Dvije majke se udružile i mole za djecu.

Tertulijan poručuje: „Ljudi, sakrijte sebičnost i kukavičluk, pokažite plemenitost i hra­brost.“ Prijeti opasnost i velika kušnja: da djeca shvate da je moralno i milosrdno ponašanje neprihvatljivo, a ono nemoralno i sebično je mudro, korisno, preporučljivo i društveno prihvatljivo.

U komunizmu su obećavali buduću sreću. Romanopisac Jack Higgins kaže: „Svi traže da idete prema vrhu. Kažu: Tamo vas čeka sreća. Kad stignete, shvatite da na vrhu nema ništa.“ Isus ne obećava buduću sreću. S Isusom sreća zapo­činje odmah, danas. Isus sa srećom dolazi i sa srećom uz čovjeka ostaje, pa i na križu.

Bog želi i daruje čudesne susrete. Daje da srce bude mjesto susreta, mjesto gdje će poteći voda i pustinja biti natopljena životom.

Marija i Marta su žene koje su primile čast dati Gospodinu svoj dom. Ni Marija ni Marta nisu znale ni razumjele tajnu susreta. Obje su se pitale što učiniti kad Gospodin dođe. Primiti ga, to je sve, i to je jedino što su mogle učiniti. One su postale njegov dom i njegovo prebivalište.

Zemlja duše je spaljena kad ne ljubi bližnjega kao samoga sebe. Koliko ne ljubimo, toliko smo spaljeni i toliko smo pustinja! Neka srce bude spremno za susret i milost i neka nas povede putem gdje ćemo providnost susresti. Utješno je čuti kako Gospodin upravlja korake putnika na vlaku u New Yorku. Isto želi sa svima koji ga traže. Marija i Marta nemaju prednost pred drugima. Gospodin želi doći kod svih. Neka u pustinji duše Bog dadne kišu i dar života. Neka u izgorjeloj zemlji naraste novi život. Pustinja postaje milost kad u njoj naraste novi život. Daruj nam, Gospodine, milost da znamo poći na vlak gdje ćemo susresti onoga koga si ti u svome milosrđu davno uputio da nam u susret dođe.

fra Svetozar Kraljević, Hodočašće