Zahvaliti

Isus polazi u Jeruzalem. To je onaj put koji njegovi prijatelji nisu razumjeli niti su željeli. Petar ga zaklinje i moli: Nemoj ići.

Isus odlazi na to putovanje gdje će križ i smrt opečatiti njegov život.

Na putu prema Jeruzalemu Isus susreće gubavce; čo­vjeka i njegovo bolesno, gubavo stanje. Liječi ih i naređuje im da se jave svećenicima. Želi naglasiti da ozdravljenje jedino Bog daruje i trebaju se vratiti u hram i Bogu zahvaliti.

Deset gubavaca označuju bolesti kojima je čovječan­stvo zahvaćeno. Teško materijalno siromaštvo koje mnoge pogađa samo je jedan oblik trpljenja.

Prije nekoliko godina u Mađarskoj su se izlile ogromne količine otrovnoga crvenog mulja i prouzročile neviđene štete i stradanje. Ovaj otrovni crveni mulj teško zagađuje okoliš i može biti slika otrova koji zagađuje dušu, živčani sustav, sjećanja, odnose među ljudima. Za­gađena i gubava duša vapi za liječenjem i ozdravljenjem.

Gubav čovjek opijen i zatrovan kockom, opijatima, psovkom traži susret s Gospodinom, traži pomoć, izlječenje i slobodu. Gubavi su svi oni ljudi koji bez morala okolo hodaju u poslovnim odnosima i po sudbinama ljudi i na svaki način varaju i prijevarom izvlače nemoralnu korist. Gubavi su oni koji su na tuđ račun podigli zajam na banci, ne plaćaju ga i ostavili ga siromašnim supotpisnicima da ga plate. Gubavi su oni koji na svojim radnim mjestima čine sve kako bi što manje uradili, a odatle što više odnijeli.

Dolazi Gospodin i liječi od gube materijalnoga siro­maštva u svakom trenutku kad si dobio posao, kad si dobio plaću i kad život teče kako treba. Ne treba nešto veliko učiniti. Dovoljno se vratiti. Neka se oni koji su izliječeni od gube siromaštva vrate i Gospodinu zahvale.

Guba je kušnja. Svi bolujemo od neke gube i svi trebamo izlječenja. Materijalno bogatstvo kao i siromaštvo može biti teška guba. Gospodin dolazi i liječi i traži da mu se vratimo. I odmah nakon što ih je izliječio, bolesne napada druga guba – guba nezahvalnosti. I ne znamo koja je guba gora.

Isus pred čovjeka stavlja zahvalnost kao osnovni stav prema Stvoritelju. Zahvalnost je centralni događaj svakoga odnosa i susreta s Gospodinom. Zahvalnost donosi kvali­tetu od koje se gradi sreća i mir. Zahvalnost je lijek protiv gube. Onima koji su zahvalni nebeska vrata su otvorena.

U nekoj zemlji bio stari hram sa zvonom čudesno lijepog tona. Sam kralj je dao da se to prelijepo zvono sagradi kako bi iskazao Bogu dužno poštovanje. Kralj je želio velikim hramom i najljepšim zvonom zaštititi svoje kraljevstvo od neprijateljske opasnosti. Za izgradnju zvona kralj je sazvao najbolje majstore. Vrhunski majstori kraljevstva sagradili su puno zvona, sva su bila velika i lijepa, ali kralj ni s jednim nije bio zadovoljan. Na koncu je sazvao mudrace kraljevstva i pitao ih za savjet kako može sagraditi najljepše zvono. I konačno je dobio uputu. Rekli su mu da će morati naći najljepšu djevojku kraljevstva i nju žrtvovati za zvono koje želi sagraditi. Kraljeva vojska negdje daleko u planinama našla je najljepšu djevojku koja je u polju s majkom čuvala stado. Dok su je odvodili, djevojka je bolno vikala: „Emile, emile“ – što znači „Majko, majko“. Djevojku su bacili u rastopljeni metal pripravljen za zvono. Zvono su nazvali Emile zvono, Majčino zvono. Nastalo je najljepše zvono. U njegovu glasu svi su čuli glas djevojke koja doziva majku. Divili su se zvonu jer su u njemu čuli taj čudesni glas. Taj glas kao da je dolazio iz nekoga dalekog sjećanja. Zvono je zvonilo nebeskim glasom punim ljubavi. Budilo je sjećanja, govorilo je o nečemu što je stvaralo ljubav i govorilo o dobrim ljudima i njihovim dobrim djelima.

Čovjek se stvara i nastaje u vatri. Dok si nastajao, u tebi su sagorijevali ljudi koji su se tebi darivali, u tebi su umirali i život za tebe davali – oni koji su te voljeli. Tebe su od sebe gradili. Ti si od onih koji su sebe tebi darivali. Ti si od njih nastajao. Zato kad zvoniš i kad te ljudi slušaju i gledaju, neka se u tebi čuje najljepši glas. U tebi želi pro­govoriti glas onih koji su u tvoj život svoj život položili. Potrudi se da u tebi i čovjek i Bog prepoznaju ljepotu koju su u tebe položili, koja je u tebi od početka. Neka u tvom glasu i djelima prepoznaju sve ljepote i vrline svih koji su u temeljima tvoga bića, iz kojih si nastao i izrastao. Konačno, neka tvoj glas bude odjek Božjega glasa. Neka tvoje riječi ne budu iz zla. Neka riječi koje izgovaraš i djela koja činiš budu kao da dolaze iz samoga raja. Kad tako bude, onda će tvoj život biti trajna hvala i slava. I tada ćeš biti kao onaj gubavac kojega je Isus ozdravio. Gubavac je otišao u hram i Isus je otišao s njim.

Nikolaj Berdjajev, ruski marksistički filozof, dospio je u nacistički koncentracijski logor. Jednoga dana nacisti su odredili majku malenoga djeteta da ide u smrt. Ali majka nije htjela napustiti dijete. Nacistima nije bilo do toga tko će umrijeti. Trebao im je samo broj. Marija, žena koja je tu bila, kršćanka i praktična vjernica, svojevoljno odlazi u smrt umjesto žene majke malenoga djeteta. Nikolaj, filozof, marksist, komunist, nevjernik – sve je promatrao. I zaključuje: Odbacio sam marksizam i prihvatio kršćan­stvo. Kršćanstvu me dovela Marija koja je dragovoljno otišla u smrt za majku malenoga djeteta. Njezina akcija otkrila mi je srce kršćanstva. Nije zgodno vratiti se i zahvaliti. To mogu samo hrabri.

Čitajući sveto evanđelje o gubavcima, shvaćamo da ozdravljenje bolesnih nije centralni događaj. Isus kao da hoće reći: Nemojte se čuditi niti baš previše iznenaditi gledajući čudesno djelo. Sam Isus kao da ne primjećuje svoje čudesno djelovanje. Isusu su čudesa u naravi. Čudesa su način Isusova susreta s čovjekom. Ima nešto važnije i veće od čudesa: vratiti se i zahvaliti.

Oni koji se nisu vratili, odmah su ponovno oboljeli i njima se ne može pomoći. Nezahvalnost je najveća guba.

U našem zahvaljivanju često znamo biti jeftini i na jeftin način kušamo obaviti dužnost zahvaljivanja površnom i usputnom riječju: Hvala. Ne ide to tako. Zahvaliti znači vratiti se ondje gdje je vruće, gdje prijeti, gdje je isto za onoga tko se vratio kao i za samoga Isusa. Znamo, Isus ide prema Jeruzalemu. Vratiti se i zahvaliti znači biti spreman trpjeti pridružujući se onome tko ide teškim putem. Petar se vratio i zato je i sam podnio mučeničku smrt. Vratiti se i zahvaliti znači poći s onima koji su se pridružili svome Gospodinu ma koliko god cijena bila visoka. Zahvaliti znači ugraditi sebe u ono čudesno zvono i dati se u njemu rastopiti, u njemu nestati.

Neka u nama odjekuje glas svih onih koji su sveti, koji su nam iskazali ljubav, koji su za nas život položili. Vratiti se znači primijetiti onu ženu s djetetom i za nju poći na stratište i tako platiti cijenu ljubavi i biti svjedok. Ljubav filozofu, marksistu, nevjerniku Berdjajevu nitko nije mogao objasniti. On je ljubav i vjeru upoznao kad je vidio hrabru ženu Mariju kako se vraća ondje gdje se nije bilo lako vratiti, gdje se životom ljubav plaća.

fra Svetozar Kraljević, Hodočašće