Psovka

PSOVKA[1]

Kad su ovih dana završile konklave, novi papa Bergoglio došao je u ured hotela platiti račun. Iznenađeni službenici mole Papu da ne treba platiti. On ipak inzistira i želi platiti, želi čist račun. Neka se zna. Na svetoj misi koju je slavio s kardinalima u Sikstinskoj kapeli, reče kako je Crkva ‘tek nevladina organi­zacija’ ako ne naviješta Isusa i ako ne želi nositi njegov križ. „Oni koji se ne mole Isusu, mole se đavlu“, kaže Papa. „Ako ne naviještamo Isusa Krista, naviještamo svjetovnost đavla, svjetovnost zlog duha“, dodao je dok su ga prekidali aplauzima.

Želimo više razmisliti o ovim Papinim riječima i bolje ih razumjeti.

Znamo, u ratu se vode bitke za teritorij. Ljudi se tuku za zemlju, za naftna polja, šumsko blago, za rude, gradove itd. Rat za kontrolu teritorija duše i srca još je dramatičniji i brutalniji.

Ako teritorij duše ne pripada Kristu, onda pripada nekome drugom. Molitva, kao i život, tiče se svakoga. Molitva je kao zrak koji dišemo i kao hrana koju jedemo. Životno se tiče svakoga čovjeka. Onomu tko moli, životno je važna. Onome tko ne moli, isto tako životno je važna. Jer hrana je važna i onome tko je nema. Voda je važna onome tko je nema, onome tko u pustinji umire od žeđi.

Želim biti konkretniji i jasnije kazati što znači moliti se đavlu.

Svi oblici ovisnosti su đavolska molitva. U ovisnosti čovjek dušom, srcem, svim oblicima svoga djelovanja, nutrinom i vanjštinom, pada pod đavolski utjecaj.

Psovka je najčešći oblik ovisnosti. Psovka je mentalno i vokabularno smeće koje truje i ruši dušu, tijelo i životno okruženje. Psovka pogađa sva područja života, a na poseban način ruši i truje zajedništvo među ljudima. Psovka je đavolski način govora. Kao zli duh psovka se nastanjuje u ljudsko biće i ovladava njime. Psovka je ovisnost koja po svojem nutarnjem djelovanju i učincima ima iste mehanizme i štete kao i ovisnosti o kocki, drogi i alkoholu.

Psovka je po vanjskoj pojavnosti različita od drugih ovisnosti, ali mehanizmi njezina djelovanja i štete su isti kao kod drugih ovisnosti. Kad nastane uzbuđenje psovanja, žlijezde za nutarnje lučenje reagiraju izlučujući adrenalin u živčani sustav. Zbog adrenalina nastaje olakšanje, ugoda i užitak. Živčani sustav se opušta i psovaču postaje lakše. Tijelo se počinje navikavati. Adrenalin postaje potreba. Tijelo traži još više. Psovka je okidač. Po njoj dolazi ugoda i osjećaj opuštanja i snage. Ovisnik o kokainu, kanabisu i o drugim opijatima donosi supstancu izvana, a kod psovke, kao i kod kocke, opijat dolazi iz nutrine vlastitoga tijela. Užitak dolazi od droge koju samo tijelo proizvodi. Psovač se neprestano vraća psovci, jer je ovisnik o drogi koju na poticaj uzbuđenja psovke vlastito tijelo proizvodi. Proces odvikavanja od psovke je težak. Nažalost, društvo psovku još nije prepoznalo kao nešto štetno i kao ovisnost. Ovisnost o psovci, kao i druge ovisnosti, u tijelu i u duši pravi nered.

Kad psovač ne psuje, osjeća da mu nedostaje snaga i sredstvo kojim kontrolira svoje osjećaje i ljude oko sebe. Zato se uvijek vraća psovci. S psovkom osjeća se snažan. Dok psuje, želja i potreba za psovkom još više raste, kriza postaje veća, psovka uzima više maha i traži još više psovke. Psovač psovkom sve počinje i sve završava i ne zna razgovarati bez psovke. Psovka zauzima glavno mjesto i na početku i na kraju svega što se događa. Psovka je kao i svaki drugi oblik ovisnosti: U isto vrijeme ona je psovaču veliki problem i rješenje bez kojega on ne može. Spirala zla u psovci kao i u svakoj ovisnosti nikada ne prestaje i uvijek ide dalje. Psovka uvijek traži više psovke. Ubija i psovača i sve oko njega. Psovka je isto što i pištolj koji pucanjem rješava problem. Bez psovke ne može ništa riješiti. Psovka duboko zahvaća život psovača i živote onih koji su s njime. Kod psovača je mir u obitelji nemoguć, jer psovka se nudi kao rješenje. Kod psovke mir uzmiče i nestaje. Psovka je ovisnost s teškim fizičkim, mentalnim i duhovnim posljedicama kako za psovača, tako i za okolinu, posebno za malu djecu koja žive u blizini psovke.

Anegdota o psovci. Dobio sam zadatak uručiti skupocjen lijek za bolesnu djevojčicu. Rečeno mi je da lijek mogu donijeti djedu koji radi u restoranu. Donio sam lijek, sjeo i čekao. Nisam bio u žurbi. Djed je razgovarao na telefonu. Mene nije poznavao. U prostoriji je bilo više ljudi. Nisam želio slušati polusatni telefonski razgovor, ali nisam mogao ne čuti što čovjek govori. U običnom raz­govoru bez prestanka je ponavljao najteže i najpogrdnije psovke protiv najvećih svetinja kršćanske vjere. Kad je razgovor završio, predstavio sam se i rekao da mi je neizrecivo žao što tako teško psuje. Predao sam lijek. Čovjek me nudio kavom, ali sam odbio i žalostan otišao.

Da bi bio moćan i mogao vladati, čovjek uzima psovku i njome kao iz najubojitijega oružja puca. Psovač, duboko svjestan vlastite nemoći i u dubokoj nevjeri u Boga, psovkom vlada. Toliko sam puta vidio da se ljudi povlače kad čuju tešku psovku iz usta psovača. Na isti način povlače se kad vide pištolj.

Psovka je govor gdje čovjek misli đavolske misli, govori đavolske riječi i čini đavolska djela. Svjestan svoje nemoći i ne želeći Božju pomoć, psovač prepušta zlu da vlada i da bude rješenje.

Kad je sotona kušao Adama i Evu, obećao im je da će biti kao bogovi samo ako mu se poklone. U ovisnosti o opijatima, o kocki i o psovci čovjek želi prigrabiti božan­ske moći. U ovisnosti se klanja zlim silama. I danas, kao i u dane Adama i Eve, konačna ljudska želja jest osvojiti raj. Otac laži čovjeku nudi raj. I ponovno i ponovno čovjek se da prevariti. Za malo leće, za malo sreće daje srce i dušu, djecu i obitelj, vremenitu i vječnu sreću. Za ono malo sreće koju zlo ponudi gubi sve.

Molitva je sama i totalna suprotnost od ovisnosti. Molitva sve daje i ništa ne krade. Molitva sve prima kao dar od Boga i sve daje kao dar Bogu. Molitva posreduje zemaljski mir i nebeski vječni raj.

Ovako priča jedan afrički misionar. U gradu sam susreo grupu lokalnih kriminalaca koji su se potukli. Jedan mladić ozbiljno je povrijeđen. U blizini nije bilo medicinske pomoći i ja sam morao pomoći nesretnome čovjeku. Učinio sam što sam mogao i otišao. Sljedeća dva dana nastavio sam put prema susjednoj misijskoj postaji. Preko noći kampirao sam negdje duboko u džungli. Nakon nekoliko dana vratio sam se istim putem u grad i susreo mladića kojemu sam pomogao kad je bio ranjen. Ovo mi je kazao: „Ja i moji prijatelji slijedili smo vas. Htjeli smo vas ubiti i uzeti novac i lijekove koje ste nosili. Ali kad smo prišli bliže, vidjeli smo oko vas 26 naoružanih stražara koji vas čuvaju. Prepali smo se i pobjegli.“

Misionar dalje priča: „Samo sam se na tu priču nasmi­jao. Nikakvih stražara oko mene nije bilo.“ Tada se javlja prijatelj koji je sve pozorno slušao i uzbuđeno pita: „Kada je to točno bilo?“ Misionar je kazao datum i sat. Onda je čovjek objasnio: „Te noći ja sam ovdje u našoj crkvi osjetio snažnu potrebu za tebe moliti. Sve sam ostavio, pozvao sam prijatelje i svi smo za tebe molili. Sjećam se bilo nas je 26 koji smo molili da te Bog čuva.“

Snaga molitve dobrih ljudi pretvorila se u Božju silu, u silu nebeskih anđela koji su čuvali misionara da mu se zlo ne dogodi.

Mjesto koje je posvećeno molitvom nije više mjesto koje mi svojim snagama čuvamo. Mjesto koje je posve­ćeno molitvom postaje Božje mjesto. Bog sa svojim anđelima i svecima nad njim bdije i čuva ga.

 

fra Svetozar Kraljević, Hodočašće

[1] Korizma 2013.