Problem ovisnosti (4.)

Krađa raja

Radoznalo istražujemo što se s čovjekom događa. Ono što otkrijemo slušajući  iskustva drugih ljudi i ono što sami naučimo postaje temelj na kojemu gadimo život. Ovisnost je izraz ljudske čežnje za rajem. Opojno sredstvo koje čovjek uzme i koje potiče živčane receptore u organizmu proizvodi fantastične unutarnje osjećaje užitka. To je toliko snažan užitak da ustvari nema ništa drugo s čime bi se to iskustvo moglo usporediti.

Što se, ustvari, događa? Na čudan i apsurdan način čovjek, kroz ovisnost, vlastitom kontrolom, pomoću droge, alkohola ili podražaja hazardnom igrom, nasilno, neovlašteno dolazi do iskustava užitka. To je istočni grijeh, na tragu onoga što su činili Adam i Eva. Droga je to sredstvo kojim čovjek nasilno razbija vrata u koja ne smije dirati i odlazi tamo gdje ne smije ići, uzima sebi užitak kojega ne smije imati. To je krađa raja. Lopov u jednome trenutku ulazi u banku i uzima novac. Tako čini i ovisnik. Nasilno ulazi u područje svoga bića u kojega ne smije ulaziti. Krade sreću. Užitak kojega dobiva dovodi ga do rajske radosti. Ali sve je prijevara. To ovisnici najbolje znaju.

Ovdje imamo dva zanimljiva razloga za ovisnost: Prvi razlog jest sam užitak za kojim ovisnik čezne. Drugi razlog jest čežnja za užitkom koju osjeća, koja ga progoni i tjera na krađu. Ne može trpjeti duboku nutarnju napetost, glad, žeđ koja mu zadaje duboku bol, i duševnu i tjelesnu. To stanje nazivamo kriza. Pušačka kriza je jedan pokazatelj toga stanja. S vremenom kod teških ovisnika nestaje užitka, a ostaje samo bol i čežnja koja nemilosrdno progoni. Ako u ljudskom iskustvu ima išta što možemo nazvati pakao, to je ta vječna čežnja za alkoholom koja nikada ne daje užitak i uvijek traži više alkohola. To stanje postaje stvarni doživljaj pakla i dovodi do smrti.

Žrtve koje ovisnici podnose kao da nas na apsurdan način podsjećaju na žrtve koje sveci čine. Ovisnici su sveci zla. Ogromne, neizrecive žrtve čine tražeći opijat, drogu, kocku, alkohol. Plaćajući užasno veliku cijenu za užitak koji ih je zarobio. Koliki su se alkoholičari odrekli svega i na koncu sve izgubili i postali beskućnici. Kakav apsurd: sveci ostavljaju sve i idu za Gospodinom. Ovisnici sve ostavljaju i idu za…

Nema mjere žrtvi koju ovisnik mora napraviti. Konačno žrtvuje i odriče se vlastitoga života.  Koliki su žrtvovali karijere, oca, majku, djecu… Žrtvovali su sve što su posjedovali ili mogli posjedovati. Sve su žrtvovali  i veliku patnju podnijeli. Sa žrtvom i patnjom koju podnosi, ovisnik kao da dolazi na trag života sveca. Ovisnost je đavolska svetost. Đavolska prijevara traži beskrajne žrtve da bi ovisniku sve oduzela i dovela ga do konačnoga zla. Često ni sami sveci nisu toliko žrtvovali koliko ovisnici žrtvuju. Kakav apsurd i kakva prijevara?! Ovisnici žrtvuju imanje, novac, ljude, karijeru, živote drugih ljudi, posebno onih najdražih. Silna, neizreciva prijevara toliko je moćna da su spremni podnijeti neizrecive žrtve kako bi došli do onoga što ovisnost obećaje. Otac laži za užitak i sreću koju nikada neće dati traži sami život,  ništa manje. Postaju svjesni žrtve koju su napravili i svega što se oko njih dogodilo tek kad počne oslobađanje.

U ovisnosti, gdje ovisnik uzima,  krade užitak kojega ne smije imati, sve se događa pod vodstvom i u službi Zla. Kocka, psovka, alkohol…  su sotonske, đavolske  prijevare koje uvijek vodi Otac laži. Ovisnosti su ustvari sakramenti zla. Ovisnik ide putem kojim ga njegova ovisnost vodi. Žrtve koje čovjek pravi na putu ovisnosti vodi iz nesreće u nesreću i konačno dovode do pakla. Žrtvom koju traži ovisnost čovjek na trenutak dodiruje bljeskove sreće da bi u ostatku vremena i vječnosti sve postalo vječna bol i pakao. Ovisnost je nešto totalno suprotno od molitve i svetih sakramenata. Ovisnost je đavolska molitva.

Da bismo bolje razumjeli, moramo sve usporediti s jednim drugim običnim ljudskim iskustvom. Lopov uz puno žrtve provaljuje u banku. On ulazi u istinsku banku i nalazi istinski novac.  Ali kasnije sve propada i slijedi kazna i godine zatvora. Novac i  radost propadaju.  Očito, i ovisnici, kao i svi kradljivci, žrtve su velike prijevare.

Kako se liječiti? Što želi, recimo, jedna terapijska zajednica kao što je Milosrdni Otac u Majčinu selu ili neka druga, npr. Cenacolo. Što Krist hoće?  Krist donosi radosnu vijest slobode od ovisnosti. Terapijska zajednica čovjeka vodi prema slobodi od ovisnosti. Zajednice su mjesta gdje se uči živjeti normalni život. Gradovi, ulice, bolesne obitelji su mjesta gdje se gubi sloboda i čovjek biva zarobljen u ovisnost. Terapijska zajednica kaže da možete naći slobodu i početke rajske sreće već sada, ovdje na zemlji. Krajnje odredište je vječna Božja sreća. U vječnosti nećemo biti kušani i bit ćemo slobodni od ovisnosti i bit ćemo jedno s Kristom.

U žrtvi koju traži zdrava zajednica, obitelj, ili terapijska zajednica, ovisnik dotiče slobodu djece Božje, dotiče raj već na ovome svijetu. Krist traži žrtvu. Ali, žrtva koju Krist traži daje slobodu, vraća život, vraća sve žrtvovano i vodi prema vječnom raju. Na nov način u svom sjaju, već ovdje na zemlji Krist svetom Božjem putniku nanovo daruje i oca, i majku, i brata i sestru i profesiju i imanje i novac i vječni život.

Sveti sakramenti

Žrtva koju traži Krist definirana je svetim sakramentima. Čovjek nalazi Kristov put u svetim sakramentima. Putem svetih sakramenata je put kojim idu sveci. Oni su ovisnici o Božjoj ljubavi. Žrtve koje čovjek pravi u svetim sakramentima vode iz ljubavi u ljubav, uvodeći ga uvijek u novo i dublje  prijateljstvo s Bogom i s čovjekom. Takav čovjek već ovdje na zemlji u duši dodiruje ljepotu raja.

Tiho okupljanje u AA klubu, boravak u terapijskoj zajednici, kvalitetno psihijatrijsko liječenje, na kraju vode u susret s Gospodinom. Vjernik zna da se u tajni svetih sakramenta nalazi odgovor.

(Ovdje napominjem da mi katolici imamo sakramente, ali i druge religije imaju svoje mjere vjere po kojima se mjeri vjernički život.)

Liječenje od ovisnosti traži žrtvu i to uvijek po Kristovoj mjeri. Žrtva koju dragovoljno  prihvatimo i koju u Crkvi učimo činiti vodi prema slobodi i neprestano otvara vrata neba. Onoga, tko je žrtvu spreman činiti, ta žrtva vodi u slobodu djece Božje. Sa žrtvom koju čini, čovjek postaje častan građanin, spreman i sposoban s Kristom graditi svijet. Žrtva koju traže sakramenti oslobađa od ovisnosti. Čovjek, koji svijetom putuje sa svetim sakramentima, može kazati ovisniku slijedi me.

Crkva sebe definira po svetim sakramentima. Jedino sakramentalnom žrtvom svijet se istinski mijenja. Milost koja dolazi od svetih sakramenata, od koje vjernik živi, postaje izvor života i svjetlo koje osvjetljuje put. One koji idu putem sakramenata Krist već sada, na ovome svijetu, nagrađuje srećom koju ovaj svijet ne može dati.

U svetim sakramentima vjernik postaje Božji putnik na zemlji. Zanimljivo je da u Međugorju  imamo veliki broj terapijskih zajednica. Terapijske zajednice uvijek niču iz svetih sakramenata. U svetim sakramentima terapija postiže puninu.

Zanimljivo je da sveci kojima je Bog dao nadnaravno iskustvo okusa raja govore o velikoj radosti koja ih vodi prema svetome zajedništvu. Sveci, kada opisuju iskustva nadnaravnoga doživljaja raja, govore o neizrecivu osjećaju mira, snage, sigurnosti, radosti, nepobjedivosti, vječnosti. Nestaje straha i nastaje sloboda. To je ono isto o čemu ovisnici govore i što u nesreći ovisnosti traže. Kad ovisnik o drogi čita tekstove o sakramentima, prisjeća se: „Pa i ja sam te bljeskove sreće doživio.“ To je sreća, ali uvijek u kontekstu grijeha, krađe i prijevare. Očito, ovisnosti su sakramenti zla.

Ako čovjek osjeti da traži izgubljenu radost koju je na trenutke imao u ovisnosti, onda je to,  zapravo, čežnja za rajem. Čežnja, koja nastaje u ovisnosti, na apsurdan način je izraz želje za rajem. Ondje gdje tražim raj otac laži smješta pakao. Sveto pismo govori o gladnima koji traže ribu. Ne smije im se dati zmija.

Žrtva koju traže sveti sakramenti vodi prema raju, prema vječnoj sreći. Za raj je čovjek stvoren.  Ovdje želim kazati i naglasiti: Ne stidi se sebe koji tražiš užitak kojega ovisnost nudi, jer si slab. Ti, ustvari, hoćeš i tražiš raj. U Crkvi učimo hoditi Božjim putevima i tražiti raj na putu kojega Krist pokazuje. Ondje gdje želimo raj, tu nam zlo podmeće pakao.

Odricanja su uvijek na tragu svetosti. Sveci su veliki, jer su, tražeći raj, bili spremni napraviti velike žrtve. Nisu raj krali, nego su kroz velike žrtve i nevolje s Kristom išli prema raju. Na koncu zemaljskoga hoda, dragi Bog otvara vrata raja. Dobro je stvarati iskustvo žrtve i gajiti poštovanje prema žrtvi. Žrtva je uvijek iskustvo svetosti i iskustvo svetih sakramenata. Ispovijed je često novi početak novoga sakramentalnoga života. Koliki su, nakon dobre i pripremljene svete ispovijedi, započeli novi život u svetim sakramentima.

U Crkvi učimo živjeti u žrtvi po mjeri Kristovoj. U Crkvi  po svetim sakramentima stvaramo kulturu svetoga života. Na taj način pomažemo ostvarivati čudesne Božje planove. U Crkvi po svetim sakramentima učimo hoditi u vjeri i postajemo sposobni pomoći drugima. Sveti sakramenti upravljaju ljudski život Božjim putem. Tako čovjek postaje Crkva, Božji putnik i hodočasnik. U svetim sakramentima čovjek putuje prema vječnom odredištu koje je Gospodin pripravio za one koje ljubi.

fra Svetozar Kraljević