Ovisnost o alkoholu
Govor o alkoholizmu nije govor o problemu koga ima netko drugi i koji se tiče nekoga drugoga. Odgovorni građanin, a posebno svećenik, želi imati osnovne informacije o alkoholu zbog svoje građanske i svećeničke odgovornosti. Odgovornost svećenika neusporedivo je veća zbog toga što će toliki kod njega doći i tražiti pomoć i zbog toga što je svećenik upućen služiti vremenitom i vječnom dobru ljudi.
Alkohol ima svoje prirodno mjesto u životima ljudi koji piju umjereno. Na policama u prodavaonica i u restoranima stoji obilje alkoholnog pića. Prolazite pokraj vinograda i shvaćate da su to mjesta gdje počinje priča čovjeka koji je teško obolio od alkohola, priča njegove djece i supruge. Vinogradari o kojima Isus govori, vjerojatno su u pijanstvu ubijali ljude. Priča o alkoholizmu trajat će dok je ljudi. Ide s generacije na generaciju, od jednoga čovjeka do drugoga.
Evo jedne tužne priče iz Mostara: grupa dječaka kupila dvije boce pića, a treću su dobili besplatno. Jednoga od njih poznajem, liječnici su ga u zadnji čas spasili. Prodaja alkohola djeci zločin je protiv djeteta kao i pedofilija. Dječaci su preživjeli, ali ne znam što će biti s čovjekom koji im je alkohol prodao.
Poznajem mladića koji je rođen 1996. godine. Pohađa specijalnu školu, živi u specijalnoj instituciji. Sve je počelo s neumjerenim pijenjem njegove majke prije začeća, na dan začeća i poslije. Pila je u sve vrijeme dok je dijete bilo u utrobi. Nepovratno je uništila zdravlje djeteta. Njegovo stanje i dalje je teško. Ide od jada do jada, od institucije do institucije, a ona, nesvjesna što se dogodilo, i dalje pije.
Temeljni problem u svakoj ovisnosti, pa tako i kod alkohola, jest da se paralelno dok se razvija ovisnost gubi svijest o problemima koji s ovisnošću nastaju. U alkoholu se gubi zdravlje, gubi se razum, gube se materijalna dobra, teško se vrijeđa obitelj i sve ljude oko sebe i uopće se ne shvaća zlo koje se događa. U alkoholnoj ovisnosti čovjek gubi zdrav razum, gubi mir, gubi ljudske odnose, prijatelje, zdravlje, gubi tjelesne i mentalne sposobnosti i vještine. I stalno se čudi onima koji mu kažu da nešto nije uredu. Čudi se svima koji ga opominju i ustrajno tvrdi da on problema nema.
Poznajem čovjeka sa sljedećom pričom. Četvero male djece. Djeca su zdrava rođena. Željela su biti kao i ostala djeca, normalna i zaštićena. Otac pije. Vrlo brzo supruga počinje teško obolijevati. Sve se ruši. Intervenira socijalna služba. Djeca prelaze u ustanovu. Supruga, teško bolesna, smještena je u dom za bolesne i nemoćne. Muž i dalje pije. Tvrdi da mu se događa nesreća za nesrećom, ali ne vidi vezu između njegove nesreće i alkohola. Tvrdi da nije alkoholičar i da mu to netko čini. Supruga je već davno oboljela zbog njegova pića ali on ne primjećuje. Tek kad je liječnik njemu rekao da je teško oblio, da mu je zbog pića život ugrožen, prvi put je shvatio i rekao da bi trebao piće smanjiti. Bolest supruge, stradanje i gubitak djece, materijalno siromaštvo, gubitak posla – nije ga moglo uvjeriti da sve dolazi od pića. Tek vlastita bolest uspijeva doprijeti do njegove pameti. Mnogima ni bolest neće pomoći da shvate. Umro je. Djeca žive u skrbi jedne ustanove i dobro su. Ovdje shvaćamo kako komunicirati s ovisnicima. Ja to nazivam: terapijski odlazak. Ovisnik ne razumije govor ljudskih riječi. Razumije tek ono što će ga egzistencijalno ugroziti i omesti u ovisničkom načinu života. Često je žena šokirana kad joj kažem da ode od muža koji je alkoholičar. Tek nakon dugo vremena, nakon puno štete shvati da je to jedini jezik kojega ovisnik razumije.
Kako prepoznati da netko ima problem ovisnosti o alkoholu? Ovdje imamo šest pitanja. Pozitivan odgovor na jedno pokazuje da ovisnost o alkoholu nije daleko. Tri pozitivna odgovora ukazuju na ozbiljno stanje bolesti alkoholizma. Jedan pozitivan odgovor zahtijeva ozbiljna pitanja.
- Je li vam se ikad u životu dogodilo da vam je netko kazao da bi ste trebali malo manje piti?
- Jeste li ikada osjetili da trebate smanjiti količinu pijenja alkohola?
- Ljutite li se kad vas pitaju koliko pijete i kakvi su vaši običaji u pijenju alkohola?
- Uhvatite li nekada sebe kako se osjećate krivim zbog količine alkohola koju ste popili?
- Jeste li ikada popili času alkohola da biste „otvorili oči“, započeli dan, da bi se od nečega oporavili?
- Jeste li ikada prestali piti kroz korizmu ili neko drugo određeno vremensko razdoblje?
Opća prisutnost alkohola u društvu stvorila je kulturu koja potiče i drži normalnim život u alkoholnoj ovisnosti. Alkohol postaje sredstvo kojim se mnogo toga pokriva i rješava.
Prepoznati alkoholnu ovisnost prvi je korak prema izlječenju. Za većinu ljudi obično društveno pijenje ne vodi prema ovisnosti i alkoholizmu. Ipak, milijuni osoba u svijetu, a mnogi su i tu oko nas, ovisnici su o alkoholu. Takvi nastavljaju piti usprkos posljedicama u obitelji, u profesiji, u zdravlju i u međuljudskim odnosima.
Koji su razlozi zbog kojih čovjek postane alkoholičar? Genetska predisponiranost samo je jedan od problema. Roditelji s problemom alkoholizma, teško djetinjstvo, nesocijalno i agresivno ponašanje u obitelji, svađa roditelja, agresija na ulici – sve to može biti povod nesavladivim i prijetećim problemima. Neki tragičan događaj u jednom trenutku može promijeniti život. Jedan mladić́ bio je svjedok kako mu je mlađi brat izgorio u vatri. Dugo je alkoholom kušao liječiti rane. Tek bolničko liječenje je pomoglo. Od tada, već godinama, svakoga tjedna ide na sastanke kluba liječenih alkoholičara. Sve je postalo bolje od kad je član AA kluba. AA klub često je jedino rješenje i nada.
Mjesto gdje osoba stanuje, ljudi u okolini koji piju, može biti problem. Način kako ljudi u životnom okruženju vrednuju alkohol, može biti značajan u formiranju svijesti sklone alkoholu.
Bolest ovisnosti teško je prepoznati u onom trenutku kad počinje. Posebno je teško prepoznati vlastiti problem. Rano prepoznavanje bolesti pomaže u liječenju. Imamo različite faze ovisnosti. Svaka faza po sebi donosi posebne posljedice u život ovisnika. Sve počinje s malim stvarima, u nekim redovitim, svakodnevnim odgovornostima gdje čovjek počinje gubiti tlo pod nogama: riskantno ponašanje u vožnji, razbijanje stvari u stanu, nesreća na radu, svađe, problemi sa zdravljem, problemi u obitelji, neodgovorno upravljanje novcem, bračna nevjernost i neosjetljivost na potrebe članova obitelji, ljubomora, razmišljanje da li će biti alkohola.
Ovo su još neki znaci koji upućuju na problem alkoholizma: pije da bi se opustio, uklonio stres ili da bi mogao zaspati. Pije da bi se mogao družiti s prijateljima i da bi mogao razgovarati. Skrivanje alkohola, skrivanje praznih boca ili laganje da nije pio.
Zaborav problema koji su nastali u vrijeme pijenja ozbiljan je znak ovisnosti. Jedanput sam, u društvu s jednim svećenikom, bio kod našega zajedničkog prijatelja. Svećenik je popio i pijano se ponašao. Svima bilo neprijatno! Sljedećega dana, kad sam ga upozorio, on se ničega nije sjećao. Začuđeno pita: o čemu ja govorim?
Jedan od znakova ovisnosti jest strah i zabrinutost da će u kući, na putu, na izletu, nestati pića. Član u klubu AA priča da je pješačio 8 km do prve prodavaonice da bi za sebe i društvo donio alkohol bez kojega nisu mogli. Alkoholičar se ne može oduprijeti žudnji za alkoholom. Dani i noći, sve misli i želje, svi osjećaji sve vrijeme, ispunjeni su željom i razmišljanjem o piću. Ovisnik ne može kontrolirati prisilnu želju za pićem. Tijelo i duša traže alkohol. Kad je bez alkohola, nastaju tjeskoba, razdražljivost, nesigurnost, mučnina, tijelo drhti. U težim slučajevima događaju se halucinacije, padavica ili čak koma. Često u težoj fazi nastaje alkoholna ljubomora.
Znak za ozbiljnu dijagnozu alkoholizma jest kad netko npr. kroz Korizmu ne pije. Tvrdi da može bez pića i odlučuje ne piti. Za liječnika to jest znak da problem postoji. Jer, zašto dokazivati nešto što je samo po sebi jasno?!
Što se događa kada netko kaže da može podnijeti? Ovisnik o heroinu na početku ovisnosti za dnevnu dozu treba pola grama. Nakon godinu dana potrebno je duplo za isti učinak. Nakon pet godina treba mu pet grama. Isto je i kod alkoholne ovisnosti. Na početku, čaša vina je dovoljna. Nakon godinu dana, potreban je litar. Nakon pet godina treba daleko više. Kad netko „dobro podnosi alkohol“, on ustvari za isti učinak treba daleko više alkohola. Nakon perioda „dobrog podnošenja“ slijedi teža faza bolesti gdje nastaje fizičko i mentalno urušavanje.
Ne treba prstom upirati u ovisnike i govoriti kako su sami krivi. Društvo čini velike nepravde prema ovisnicima i zbog toga svi trpe. Ako čovjek oboli od tumora, ide u bolnicu i traži pomoć́ i svi su spremni pomoći. Ovisnici godinama ostaju nezbrinuti. Stoga mnogi zaslužuju ukor.
Ukor onomu tko zna i krije da netko ima ozbiljan problem s alkoholom. Na taj način sudjeluje u zloj zavjeri koja je sama po sebi dio bolesti. Time čini veliku štetu bolesnome čovjeku.
Ukor onomu tko je dao čašu pića čovjeku za kojega je poznato da ima problem s alkoholom.
Ukor onomu tko nezainteresirano prolazi pokraj čovjeka koji ima problem s alkoholom.
Ukor onomu tko godinama trpi alkoholizirano stanje člana obitelji, i ništa učinkovito ne čini kako bi pomogao.
Ukor onomu tko je dao novac ili bilo kako pomogao ovisniku da dođe do alkohola.
Ukor onomu tko godinama pere, čisti, mete, kuha u kući gdje živi alkoholičar i tako omogućuje alkoholičaru da bez posljedica živi svojim bolesnim, alkoholičarskim životom.
Ukor onomu tko svoju djecu i sebe i svoje najbliže nije zaštitio od maltretiranja koje dolazi od alkoholizirane osobe.
Ukor onomu tko nije ni pokušao zaustaviti ovisnost kod čovjeka kojega poznaje.
Dok ludi čekaju da se bolest riješi sama po sebi, mudri znaju da je to opasna bolest i idu na liječenje koje bolest zahtijeva. Samo u Hrvatskoj izravne godišnje štete od alkoholizma broje se u milijardama kuna. Sjećam se, jedanput pokojni fra Slavko Barbarić pristupa jednome ovisniku i u lice mu govori kako njegova obitelj, posebno djeca trpe od njegovoga pijanstva. Bez uvijanja traži da ide na liječenje.
Supruga će reći: Ja sam na vjenčanju obećala vjernost i u dobru i u zlu. Moram trpjeti. Istina da mora trpjeti, ali nije fer bolesnoga čovjeka ostaviti bez pomoći kad mu je pomoć potrebna. Nemjerljive su štete od bolesti alkoholizma, materijalne i duhovne.
Potužila mi se žena da njezin muž pije i da ne uspijeva na njega utjecati. Predložio sam: najavite mužu da odlazite ako ne pristane na liječenje. Ubrzo žena s djecom odlazi u sigurnu kuću. Najprije dolaze prijetnje i ogromna ljutnja. Nakon dva mjeseca, muž prihvaća liječenje. Ostaje u bolnici 21 dan. Nakon izlaska iz bolnice priključuje se klubu Liječenih alkoholičara gdje svakoga ponedjeljka on i njegova supruga dolaze zajedno. Od tada je prošlo već́ 6 godina. Život svih postao je bolji nego ikada prije.
Sveto pismo na izravan način ne govori o problemu alkoholizma kao što ne govori ni o mnogim drugim konkretnim problemima s kojima se čovjek susreće. Ali znamo da se svaka svetopisamska opomena treba razumjeti kao uputa o dobrom načinu života i uputa u konkretnom problemu koji čovjek susreće. Evanđelje ovako govori: „Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. Ako te posluša, dobio si svoga brata. Ako te ne posluša, dovedi još jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno. Ako ni njih ne posluša, saopći to Crkvi. Ako li ni Crkve ne posluša, smatraj ga poganinom ili carinikom. Zaista, kažem vam: što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebesima, i što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima“ (Mt 18, 15-18).
Ove Isusove riječi daju preciznu uputu što je potrebno činiti s ovisnikom o alkoholu ili s bilo kojim čovjekom koji je zarobljen u ovisnost. Nažalost, ljudi najčešće ostanu samo na prvom koraku. Opominjanje „nasamo“ ponekada traje i po deset ili više godina. Ne žele u javnost iznositi sramotu i jad: nitko ne smije znati! Sramota je! Godine prolaze, šteta postaje sve veća i veća…
„Ako te ne posluša – dovedi još jednoga ili dvojicu.“ To znači dovedi liječnika, svećenika i nemoj se miriti s neriješenim problemom. „Ako ni njih ne posluša, kaži Crkvi.“ To znači kaži svima koji trebaju znati. Neka se svi angažiraju i nemojte stati dok se problem ne riješi. U zajednicama za rehabilitaciju ovisnika događaju se čudesa. Ljudi se iz mrtvih vraćaju. „Ako li ni Crkve ne posluša, smatraj ga poganinom ili carinikom“. Ovaj dio upute neka tumače pravnici, posebno stručnjaci ženidbenoga prava. Redovito u židovskom običaju i tradiciji poganin i carinik jest onaj tko nema mjesta u zajednici izabranoga naroda. Mnogi ovdje vide Isusovu uputu da je ovisnost dovoljan razlog za prekid braka. Iskustvo kaže da oni koji su pogođeni bolešću ovisnosti mogu biti izliječeni, ali ne mogu sami. Treba im Božja i ljudska pomoć́. Kaže se: mogu, ali ne mogu sam.
fra Svetozar Kraljević