Problem ovisnosti (2.)

Kocka

Ovisnost o kocki je teška i prijelazna bolest; podjednako zahvaća i duh i tijelo. To je bolest osobe, koja vrlo brzo postane bolest obitelji, bolest društva i bolest međuljudskih odnosa na svim razinama. Kocka, kad zavlada ljudskom osobom, sve ruši. Ova bolest započinje u visokom državnom društveno-političkom sustavu koji kocku organizira, podržava i koji od nje profit uzima. Ljudska sebičnost i bešćutnost prebiva u temeljima duha koji gradi svijet kocke. To je bolest sustava društva s vrha do dna. Interesne grupe u društvu za zaradu žrtvuju dobrobit i zdravlje svojih građana. Svi, i pojedinci i država, koji iz kocke zarađuju, posluju na istoj moralnoj razini kao i svi drugi dileri i kamatari.

Istraživanja pokazuju da bolest kockanja na vrlo konkretan način zahvaća prosječno 7 članova obitelji i na direktan način teško narušava, a ponekad i uništava njihov život. Izravno, sa stvarnim posljedicama, zahvaća prosječno pet generacija. Kocka je u prvom redu fizička bolest. To je poremećaj žlijezda s unutarnjim lučenjem. Tijelo postaje ovisno o vlastitome adrenalinu kojega poremećene žlijezde luče.

U ovoj ovisnosti, kao i u svim drugim ovisnostima, jedan osnovni fenomen stalno se ponavlja. To stručnjaci nazivaju kognitivna distorzija ili spoznajna sljepoća. Evo kako to izgleda. Roditelji su stavili kuću pod hipoteku i podigli velik kredit kako bi vratili kockarske dugove svoga sina. Obitelj teško osiromašila. Majka je pravnica, a otac ekonomist. Oboje uspješni. Imaju 6 djece. Sa sinom koji kocka došli kod liječnika. Sin začuđeno pita zašto su ga doveli kod liječnika. On ustrajno tvrdi: Ja nemam problem. Vi imate problem, vi se liječite,  ne ja. Sin ne vidi da je uzrok patnje i da je stvorio težak problem svima oko sebe. Očito pati od teške kognitivne sljepoće. Čovjek ništa ne vidi. Isto slijepilo događa se kod alkoholičara i drugih ovisnika. Ovisnik ruši zdravlje i sreću svih koje dotakne. Ruši materijalno i duhovno dobro svih i tvrdi da nema problem i da nikome ništa zlo nije učinio. Teška kognitivna distorzija i spoznajna sljepoća.

Gdje je rješenje? Što možemo učiniti? Dalibor je zadnji novčić odnio iz kuće od supruge i petero malodobne djece. Tek kad su svi od njega otišli i kazali da se vraćaju tek kad on počne liječenje u terapijskoj zajednici, on je po prvi put čuo ono što su mu govorili i prihvatio nešto što su mu godinama kušali kazati.

Za bolje razumijevanje sindroma ovisnosti valja nam govoriti o tome što se događa oko ovisnika. Djeca su redovito najveće žrtve.  Dijete ne gleda na stvari kao dobre ili loše. Dijete svijet odraslih promatra bez kritičnog propitivanja. Svijet gleda kao objektivnu stvarnost. Što vidi, to doživljava kao normu i mjeru ponašanja i to pretače u život.

Ovako se dogodilo s jednim ovisnikom: Roditelji su redovito išli u kiosk i kupovali srećke. Sin je često za njih ispunjao listiće i išao uplatiti kartice. Tek puno godina kasnije u razgovoru s psihijatrom, kad se puno toga lošega dogodilo, roditelji su otkrili da je sve započelo s njihovim listićima.

Čovjek ide u igraonicu s nekim čudesnim nutarnjim uvjerenjem da je upravo on taj jedini sretni izabranik kome je namijenjen glavni dobitak. Ne može biti netko drugi. Sretan što ide u igraonicu i siguran da je to njegov dan, unaprijed se veseli pobjedi. Gubitak nije argument protiv ovisnosti niti protiv kocke. Gubitak je bio slučajan i već sljedeći put, on je siguran, bit će pobjednik. Ne može biti netko drugi, jer drugi ne postoji. Njegovo postojanje (drugi ne postoji) daje mu sigurnost da jedino on može biti  pobjednik.  Ovdje vidimo tragove pakla. Drugi ne postoji ili, drugi – to je pakao, kako netko reče.

Svjestan je samo svoga postojanja i vidi samo sebe. Veseli ga njegovo postojanje i svome postojanju mora udovoljiti. Tako, na apsurdan način, zaljubljen u sebe, ne vidi postojanje čak ni svoga djeteta, niti vidi bilo kakvu potrebu koju bi dijete moglo imati. Ovisnik  živi zaokupljen samo sobom i iluzijom da će mu se dogoditi velika sreća. To je uvijek argument da ide dalje kockati. Nikakav razlog ne postoji zbog kojega bi trebao prestati.

Kockar uvijek treba novu šansu, a alkoholičar novu čašu. Razum u nutarnjem svijetu ovisnika više ne stanuje. Ovisnik živi u iluzijama i snovima velikoga dobitka i velike sreće. Zanimljivo,  stvarni veliki dobitak, ako bi se dogodio, ne bi ništa promijenio. Kockare bilo kakav veliki dobitak ne može osloboditi od kocke. U kocki predmet kocke nije novac. Ovisnost i dalje vlada. Alkoholičar neprestano živi u iluziji sreće koja će mu doći u sljedećoj čaši. Bol od poraza i gubitka liječi sljedećom rundom kockanja. Kad jednu čašu popije, traži drugu. Sljedeća čaša, uvjeren je, izliječit će ga i sreću mu donijeti. Sreća ostaje u sferi iluzije koju obećava sljedeća igra ili sljedeća čaša, slijedeći joint. Zanimljivo, na istim principima sagrađen je komunizam gdje se uvijek govorilo o blagostanju u budućnosti.

Bog želi sreću sada. Jedino iz dobroga sada može se sagraditi dobro sutra, dobra budućnost. Nažalost, ovisniku sreća nikada neće doći. Netko je rekao da nad ulazom u pakao piše: Vi, koji ulazite, ostavite svaku nadu. Ovisnost je vječna prijevara. To je obećanje, iskustvo i okus sreće koju pakao nudi. Dobitak ne može doći. Smrt dolazi prije dobitka. To je put kojim su pošli Adam i Eva. Ovisnost je na tragu istočnoga grijeha.

Ovdje postoji još jedna zla zavjera. Kad član obitelji oboli od npr. teške upale pluća, svi se dižu na noge i počinje liječenje. Znaju, bez liječenja bolesnik će umrijeti i drugi će oboljeti. Nažalost, kod ovisnosti nije tako. Ljudi čekaju. Ostavljaju bolesnika u njegovoj agoniji. Bolest sve više i dublje zahvaća; svi još više propadaju i obolijevaju.

Potrebno je radikalno i hitno liječenje. Najprije se od bolesnika treba odmaknuti, jer njegova bolest je teška i zarazna. Bolesniku treba omogućiti boravak na prikladnom mjestu gdje će biti zaštićen od kušnje koja s ulice dolazi i kojoj ne može odoljeti. Zaraza ovisnosti dolazi s ulice. Ovisnost je bolest koja nastaje u oboljeloj ljudskoj zajednici i jedino u zdravoj ljudskoj zajednici može se liječiti. Tek zaštićen, uz pomoć drugih, ovisnik može početi graditi novi život. Ako dovoljno dugo ostane zaštićen i zbrinut, ako se umiri fizika njegovoga „raspadnutoga“ tijela koja zapaljuje ovisnost, ako dozvoli da mu se dogodi novi fizički i  duhovni mir, ako sagradi duhovne i mentalne vještine za zdrav život, onda se može vratiti obitelji i nastaviti normalan život.

U razgovorima s obiteljima oboljelih redovito susrećemo ozbiljno nerazumijevanje i velike poteškoće u pokušaju da pomognemo.  Želeći najbolje, obitelj ne uspijeva razumjeti težinu problema. Vjeruju obećanjima koja im bolesnik daje. Žarko žele tim obećanjima vjerovati. Nadaju se da će se sve riješiti samo od sebe. Na taj način ovisnik „preuzima“ na sebe odgovornost kako se liječiti i što ostali članovi obitelji trebaju činiti. Kontrolirajući obitelj, onemogućuje liječenje i zadržava status quo. Razmišlja: „Zašto ću se liječiti?! Imam ženu, djecu, radim … Što mi fali?!“

Redovito obitelj nije spre­mna na korake koji se traže i koji su potrebni za liječenje. Obitelj će početi biti spremna tek kad je bolest daleko uznapredovala, kad je puno toga porušeno. Tako, nažalost, umjesto da pomogne, obitelj postaje dio problema i nesreće. Potrebno je stvoriti uvjete da ovisnik shvati da se mora liječiti. Redovito bolesnik to uči the hard way.  Zato je potrebno pružiti edukaciju širokoj javnosti o problemima ovisnosti, a posebno treba educirati obitelj koja se susrela s problemom ovisnosti.

Kad se problem ovisnosti kocke i svake druge prepusti sam sebi, tada dogodi se još jedna nesreća. Nakon dugo godina teškog obiteljskoga trpljenja, obitelj u jednome trenutku  odustaje i više ne želi trpjeti. Nastaje razlaz i raspad. Radikalan terapijski korak trebalo je učiniti na početku, puno ranije, kad se moglo i imalo što popraviti. Samo onda kada obitelj pravi radikalan rez, ovisnik konačno shvaća da nešto nije u redu. Kad vidi da mu se obitelj raspada, kad postaje gubitnik, tada prihvaća liječenje. Taj korak, često, nažalost, dolazi prekasno. Trebalo je to učiniti dok je još bilo snage za ljubav i žrtvu.

Konačan radikalni korak odlaska i razlaza nastaje iz očaja jer obitelj nema u sebi niti snage niti motiva da bolesniku pomogne. To je korak kojim se bolesnika prekriži i otpusti iz zajednice obitelji. Trebali su biti odlučni i radikalni na početku. Često u medicini kažu: došao je kasno.

Tada  kad se sve dogodilo, bilo kakvo liječenje ne može pomoći veliku ruševinu koja se u čitavoj obitelji već dogodila. Tada, i ako se oporavi i kad se oporavljen vrati kući, ne nalazi obitelj i ostaje sam. Dakle, bilo bi bolje da se problem ovisnosti rješavao odmah na početku. Tada bi se na najbolji način ostvarila ona: Gdje je obilovao grijeh, tu je još više obilovala milost. I u bolesti ovisnosti, kao i u svim drugim bolestima, pravovremeno i stručno liječenje najbolja je pomoć.

Nažalost, ovdje ću samo spomenuti mladoga čovjeka imenom „N.“ koji je zbog teške bolesti ovisnosti o kocki izvršio suicid. Upropastio je velika dobra svoje obitelji, uključujući veliku količinu novca. Nažalost nismo mu uspjeli pomoći. Svećenik nekada samo može bolovati sa žalosnom obitelji.

Psovka 

Nutarnji mehanizam koji pokreće psovku, okidač za psovku, veoma je sličan mehanizmu koji pokreće kocku. Sve što se kaže za kocku može se reći i za psovku.  Kocka ili psovka pokreću se zbog fizičkih promjena koje su se dogodile u organizmu koji se „navukao“ na ovisnost o onomu što sam organizam proizvodi u uzbuđenju kojega psovka ili kocka proizvode. Bolest postaje začarani krug u kojemu se sve događa. To je ropstvo u nutrini duše i tijela iz kojega je veoma teško izići. Terapijska zajednica najbolji je put. Terapijska zajednica daruje šansu tijelu da se oporavi.

Pušenje

Pušenje je ovisnost sa svim karakteristikama koje imaju i druge ovisnosti. Pušenje zahtijeva velika  materijalna odricanja, žrtvu vlastitoga zdravlja i zdravlja bliskih ljudi. Iracionalno i nemilosrdno pušači maltretiraju vlastito tijelo neprestano ga dovodeći u smrtnu opasnost. To isto čine onima koje najviše vole: vlastitoj obitelji i svima koji se oko njih nađu. Samo dragi Bog zna koliko teško pušači škode svojoj djeci, bračnom drugu, suradnicima!  Ovisnost pušenja, kao i druge ovisnosti, pruža neki užitak. Ali, s vremenom ostaje samo gorčina života bez pušenja. Užitka nestaje. I pušenje otvara pogled u pakao.

Sjećam se, jedanput se otac odrekao pušenja kad je vidio strašno stanje svoga sina koji je bio zarobljen u tešku ovisnost i tako pomogao sinu napraviti prvi korak. Otac se odrekao pušenja i to prikazao kao molitvu za sina. Osobnom žrtvom stječemo svjedočku snagu, autoritet i iskustvo kojima pomažemo drugima.

Patološka ljubomora

Ljudi s problemima patološke ljubomore imaju težak problem. Patološka ljubomora i kocka imaju neke dodirne točke.  Mudri čovjek neće ni pokušati „pomagati“ osobi s problemima patološke ljubomore. Takvu osobu treba uputiti na ozbiljno liječenje ili se od takve osobe odmaknuti. Tužni muž preko 20 godina dokazuje da je vjeran supruzi i majci svoje djece. I nikada ništa ne uspijeva dokazati. Ona i dalje ustrajno svaki dan prigovara da je vara. Tek kad su svi otišli od nje, pristala je otići kod psihijatra i zatražiti pomoć. Tek kad je otišao od nje, supruga je shvatila da joj muž kuša nešto kazati.

fra Svetozar Kraljević