Problem ovisnosti (1.)

Uvod

Većina ljudi nekada u životu susrest će osobu u nevolji ovisnosti koja treba pomoć ili savjet koji će donijeti nešto malo svijetla i neće je odvesti krivim putem. Dakle, netko u kritičnome trenutku u vas povjeruje da možete pomoći i traži vašu riječ.  Tražeći vašu riječ, nesretni čovjek, zapravo, traži Božju pomoć. A mi ćemo, onoliko koliko Njega čujemo i Njega razumijemo i od Njega učimo, toliko i pomoći. Božjom rukom dodirujemo svijet.

Osobu koja treba pomoć i pita za savjet moramo čuvati od krivih odgovora.  Odgovori koji su krivi po  parametrima Svetoga pisma, po duhovnosti,  po medicinskim normama,  po psihologiji i po zdravom razumu, jednako su opasni kao što je opasna i sama ovisnost.  U kritičnom trenutku, kada osoba drhti i ranjiva je,  „kukavičja jaja“ su najopasnija rješenja. Važno je čuvati se  „prepobožnih“,  površnih, jeftinih odgovora kao što su: molite se, Bog će pomoći, obratit će se, trpi – i Isus je trpio… Takvi odgovori graniče s onim kad nekome činimo zlo. Krivi odgovor može dovesti čak i do tragedije u nečijemu životu.

Riječ koju ćete reći stoji na razmeđu života. Riječju život liječiš, život daješ, ali riječju život možemo i dovesti u opasnost. Sudbina čovjeka događa se u riječima koje ćeš kazati, u savjetu kojega ćeš ponuditi. Stvoritelj računa na našu pomoć, zajedno s nama stvara svijet.

Iz milosti Božje koju čovjek ima u sebi, iz spremnosti pomoći bližnjemu, ali i iz svijesti da smo i mi grešni i da nam je oprošteno, čovjeka se najbolje može razumjeti i pomoći mu. U sebi svaki čovjek ima  milost Božju ali i tragove grijeha ovisnosti. Često ćeš iz vlastitoga iskustva prepoznati stanje i put kojim ovisnik hodi. Kad ovisnika iz sebe prepoznaš, bit ćeš spreman pomoći.

Tragove ovisnosti prepoznajemo u gledanju televizije, u čaši vina koju pijemo svakoga dana, u psovci, u cigaretama, u potrebi redovitog čitanja dnevnih novina, u svakodnevnom surfanju internetom i u drugim adiktivnim aktivnostima koje po sebi stvaraju ovisnost. Ovdje još želim spomenuti igrice, horor  filmove, erotske i pornografske sadržaje…. Ovisnika se nikada ne smije gledati s visoka, s prijestolja  ugleda ili položaja u društvu kojega netko ima, ili iz osjećaja da se to tiče samo nekoga drugoga. Nitko nije sve oblike ovisnosti iz sebe izbacio i nitko nije to sve već riješio. Nitko nije u poziciji da je sve svoje riješio i da sada samo pomaže drugima. Promatraj čovjeka u sebi, vidi kakav jesi s hrabrošću i iz svijesti da u tebi prebiva slabost ali i milost Isusa Krista. Iz svijesti da si čovjek koga grijeh kuša pruži ruku čovjeku koji treba pomoć.

Po tim tragovima ovisnosti koje u sebi nalazi, čovjek, zapravo, dobiva alate kako razumjeti  čovjeka kojega su lanci u ovisnost zavezali. Ako želiš pomoći, onda i sam trebaš vjerovati da toga čovjeka Bog ljubi koliko i tebe i želi ga spasiti isto onoliko koliko spašava tebe.

Vjera, da bi bila vjera, na isti način mora se odnositi i na Boga i na čovjeka. Vjernik na isti način vjeruje u Boga kao i u čovjeka. Onoliko koliko netko vjeruje u čovjeka, isto onoliko može vjerovati u Boga. Onoliko koliko čovjek sebe razumije, koliko sebe ljubi, toliko, i samo toliko, ljubi i razumije čovjeka do sebe.

Dva su načina kako pomoći ovisniku. Prvo: ljubav. To je put i način kako je naš Gospodin razumio čovjeka; one kojima je propovijedao, liječio ih i  hranio ih – te je ljubio.  To je put kojim vjernik uvijek treba ići. Do ljubavi se dolazi svetim životom i spremnošću putovati s čovjekom, pa i onda kad treba i s čovjekom patiti.

Drugo: Iz sebe razumjeti čovjeka. Iz vlastitoga iskustva milosti (od Boga) ali i iz iskustva grijeha u sebi koji nam je oprošten. Za to je potrebna milost skromnosti i poniznosti.  Bez spremnosti staviti sebe u priču čovjeka kojemu želimo pomoći ne možemo ni razumjeti, niti pomoći.

I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična. Bog Stvoritelj čovjeku daruje moć stvaranja, jer je od početka na sliku Božju.  Pa i onda kad je u grijehu, i tada čovjek ima moć stvaranja.  Bog čovjeku nikada ne uskraćuje stvarateljsku moć. Ovisnici, više nego itko, trude se stvarati svijet na svoju sliku, da bi svijetom vladali. Ovisnik stalno stvara svijet na svoju sliku i tako sebi sve podlaže. Sve što vidi oko sebe sve pretvara u sebe, da bi vladao svime.

fra Svetozar Kraljević