Dolazak u hram

DOLAZAK U HRAM[1]

Isusov dolazak u hram iznenadio je učenike i sve prisutne. Bio je to susret s Isusovom ozbiljnošću i strogoćom. Isus sa sigurnošću nastupa i zapovijeda, i nitko mu se ne usuđuje oduprijeti.

U Isusovim riječima odjekuju riječi iz Staroga zavjeta, iz knjige Izlaska: „Ja sam Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.“

S jednim iskustvom iz našega vremena bolje ćemo razumjeti što se dogodilo u hramu.

Jedna hrvatska firma srednje veličine bila je na rubu egzistencije. Plaće su bile loše, ljudi rezignirani, ljuti i s malo nade. U privatizaciji dolazi novi vlasnik. Prvih neko­liko tjedana čovjek ne poduzima nikakve nove korake, niti donosi kakve odluke. Sluša i vrlo malo govori. Ide iz ureda u ured, od čovjeka do čovjeka, s jednoga radnog mjesta do drugog. Promatra i studira. Kad je o svemu stekao opći dojam, okuplja radnike i najavljuje novo razdoblje. Neka se strogo svatko drži radnoga vremena i neka svatko radi točno ono što mu je dužnost. Neka svatko bude spreman ostati mimo radnoga vremena koliko bude trebalo. O povećanju plaća sada nećemo govoriti. Tko se ne bude držao naredbi, morat će ići iz firme.

Od tada je prošlo već nekoliko godina. Firma je to ponosnih ljudi i jedna od najboljih.

Jedan američki biskup priča kako su mu na početku biskupske službe dolazili iz zajednica i iz župa s čudnim zahtjevima. Tražili su da se smanje obveze kod pripreme za sakramente. Tražili su da svetu pričest, krizmu, vjenča­nja počnemo obavljati bez priprema i bez bilo kakvih uvjeta. Sve manje ljudi bilo je u crkvi. Sve manje ispo­vijedi. Nekoliko je svećenika otišlo i napustilo svećeničku službu. Nekoliko svećenika došlo je sa zahtjevom da se uz svećenički posao počnu baviti i nekim usputnim poslo­vima radi zarade. „Ja sam“, priča biskup, „išao od crkve do crkve incognito i vidio da ispovijedi uopće nema, a svi idu na svetu pričest.“

Dalje priča biskup: „Okupio sam svećenike na nekoliko susreta. Postavili smo najstrože norme za svete sakramente. Uveli smo klanjanje u crkve. Organiziramo i pozivamo vjernike na sakrament svete ispovijedi. Veliki posao smo učinili i veliki je posao pred nama. Mogu s ponosom kazati da smo nešto učinili i plodovi se vide. Mala smo biskupija, ali ne oskudijevamo novim svećeničkim zvanjima.“

Dolazak novoga menadžera u umornu firmu, dolazak novoga biskupa u biskupiju koja je bila izgubila viziju o sebi, snažno nas podsjeća na Isusov dolazak u sveti hram.

Isus se ne miri s onim što nalazi u hramu. U hram donosi ljubav Nebeskog Oca i uspostavlja nov, nebeski red. Upućuje ljude da u hramu nađu ljubavi kojom on ljubi svoga Nebeskog Oca. U hramu Isus čini djelo ljubavi i tako ispunja volju Nebeskog Oca. Podiže hram na novu, nebesku, njegovu prirodnu razinu.

Zakon ima svoj korijen u Bogu i vo­di prema Bogu i zato omogućuje život. Zakon u naravi ne može biti protiv Boga. Isus donosi zakon u hramu i stvara nov prirodni odnos stvari. U onom trenutku kad su vidjeli i čuli Isusa, ljudi su shvatili prirodu hrama i svoje mjesto u njemu. Sve počinju gledati novim očima. Shvaćaju da s hramom i s Isusom ne mogu manipulirati i ne mogu ih mjeriti svojim mjerama. Isus vraća ljude u istinu u kojoj trebaju živjeti. U isto vrijeme svetom hramu svoga naroda daje njegov prirodni smisao.

Neke scene čovjek nikako ne može zaboraviti. U parkiralište našega samostana moglo se ući na vrata koja su u večernje sate redovito zatvarana. Dolazi ozbiljan čovjek. Gledam i očima ne vjerujem: Izlazi iz auta, lomi ogradu i s autom prolazi. Gledam čovjeka i vidim izdaju i nevjeru. Sve u istom događaju.

Ne možemo razumjeti misao i pamet čovjeka koji vozi auto smeća i pokraj puta mirno sve ostavlja i vraća se kući. Smeće godinama ostaje pokraj puta kao spomenik ljud­skoj gluposti. To su tragovi ljudske sebične nebrige i slika čovjeka kojega Isus susreće u hramu!

Kriza!

Odnos prema prirodi nikako ne možemo dijeliti od vjere. Čitavi svijet je hram. Svaki čovjek je hram. U svetim sakramentima gradimo novi svijet. Po svetim sakramentima svijet postaje ljepši. U svetim sakramentima nebo po ljudskim rukama dodiruje zemlju.

U Isusu, koji u hramu intervenira, prepoznajemo Božji plan o čovjeku. Isus je stvoritelj i upravitelj neba i zemlje. U isto vrijeme on je liječnik, trgovac, kuhar, građevinski radnik, smetlar, policajac, vatrogasac, svećenik, direktor, menadžer, filozof, veterinar, novinar, vodič, redar, promet­nik, političar, poljoprivrednik, električar, programer, trgovac, stražar, vratar, učitelj, učenik. Sve je to Isus u isto vrijeme, baš kao što i mi trebamo sve to biti zajedno s njime.

Ako bismo čuvanje dali samo stražarima, onda se ništa ne bi sačuvalo. Nastalo bi opće rasulo i u jednom trenutku sve bi bilo uništeno. Ako bismo podučavanje dali samo učiteljima, što bi roditelji radili? Ako bismo javni red i mir prepustili samo brizi policije, uskoro bi nastao opći nered i nepopravljiva šteta.

Zato shvaćamo da svatko zajedno s Isusom nosi od­govornost za hram. Svatko na sebi zajedno s Isusom nosi brigu za dobro svijeta. Kad bismo zajedno i pojedinačno odgovorno vodili brigu o hramu, onda bi svijetom zavladao mir.

Gospodin je našao ljepotu, red i mir u prostoru srca Svete Marije i svetoga Josipa i tu se nastanio. Neka u prostoru naše duše i u prostorima gdje živimo, Gospodin daruje mir. U svetim sakramentima sa svom strogošću Isus dolazi u hram duše svakoga vjernika. U svetim sakramentima stvara nov red donoseći nebeski zakon u prostor gdje želi prebivati.

[1] Treća nedjelja kroz godinu B. Iv 2, 13-25