DOLAZAK U HRAM[1]
Isusov dolazak u hram iznenadio je učenike i sve prisutne. Bio je to susret s Isusovom ozbiljnošću i strogoćom. Isus sa sigurnošću nastupa i zapovijeda, i nitko mu se ne usuđuje oduprijeti.
U Isusovim riječima odjekuju riječi iz Staroga zavjeta, iz knjige Izlaska: „Ja sam Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.“
S jednim iskustvom iz našega vremena bolje ćemo razumjeti što se dogodilo u hramu.
Jedna hrvatska firma srednje veličine bila je na rubu egzistencije. Plaće su bile loše, ljudi rezignirani, ljuti i s malo nade. U privatizaciji dolazi novi vlasnik. Prvih nekoliko tjedana čovjek ne poduzima nikakve nove korake, niti donosi kakve odluke. Sluša i vrlo malo govori. Ide iz ureda u ured, od čovjeka do čovjeka, s jednoga radnog mjesta do drugog. Promatra i studira. Kad je o svemu stekao opći dojam, okuplja radnike i najavljuje novo razdoblje. Neka se strogo svatko drži radnoga vremena i neka svatko radi točno ono što mu je dužnost. Neka svatko bude spreman ostati mimo radnoga vremena koliko bude trebalo. O povećanju plaća sada nećemo govoriti. Tko se ne bude držao naredbi, morat će ići iz firme.
Od tada je prošlo već nekoliko godina. Firma je to ponosnih ljudi i jedna od najboljih.
Jedan američki biskup priča kako su mu na početku biskupske službe dolazili iz zajednica i iz župa s čudnim zahtjevima. Tražili su da se smanje obveze kod pripreme za sakramente. Tražili su da svetu pričest, krizmu, vjenčanja počnemo obavljati bez priprema i bez bilo kakvih uvjeta. Sve manje ljudi bilo je u crkvi. Sve manje ispovijedi. Nekoliko je svećenika otišlo i napustilo svećeničku službu. Nekoliko svećenika došlo je sa zahtjevom da se uz svećenički posao počnu baviti i nekim usputnim poslovima radi zarade. „Ja sam“, priča biskup, „išao od crkve do crkve incognito i vidio da ispovijedi uopće nema, a svi idu na svetu pričest.“
Dalje priča biskup: „Okupio sam svećenike na nekoliko susreta. Postavili smo najstrože norme za svete sakramente. Uveli smo klanjanje u crkve. Organiziramo i pozivamo vjernike na sakrament svete ispovijedi. Veliki posao smo učinili i veliki je posao pred nama. Mogu s ponosom kazati da smo nešto učinili i plodovi se vide. Mala smo biskupija, ali ne oskudijevamo novim svećeničkim zvanjima.“
Dolazak novoga menadžera u umornu firmu, dolazak novoga biskupa u biskupiju koja je bila izgubila viziju o sebi, snažno nas podsjeća na Isusov dolazak u sveti hram.
Isus se ne miri s onim što nalazi u hramu. U hram donosi ljubav Nebeskog Oca i uspostavlja nov, nebeski red. Upućuje ljude da u hramu nađu ljubavi kojom on ljubi svoga Nebeskog Oca. U hramu Isus čini djelo ljubavi i tako ispunja volju Nebeskog Oca. Podiže hram na novu, nebesku, njegovu prirodnu razinu.
Zakon ima svoj korijen u Bogu i vodi prema Bogu i zato omogućuje život. Zakon u naravi ne može biti protiv Boga. Isus donosi zakon u hramu i stvara nov prirodni odnos stvari. U onom trenutku kad su vidjeli i čuli Isusa, ljudi su shvatili prirodu hrama i svoje mjesto u njemu. Sve počinju gledati novim očima. Shvaćaju da s hramom i s Isusom ne mogu manipulirati i ne mogu ih mjeriti svojim mjerama. Isus vraća ljude u istinu u kojoj trebaju živjeti. U isto vrijeme svetom hramu svoga naroda daje njegov prirodni smisao.
Neke scene čovjek nikako ne može zaboraviti. U parkiralište našega samostana moglo se ući na vrata koja su u večernje sate redovito zatvarana. Dolazi ozbiljan čovjek. Gledam i očima ne vjerujem: Izlazi iz auta, lomi ogradu i s autom prolazi. Gledam čovjeka i vidim izdaju i nevjeru. Sve u istom događaju.
Ne možemo razumjeti misao i pamet čovjeka koji vozi auto smeća i pokraj puta mirno sve ostavlja i vraća se kući. Smeće godinama ostaje pokraj puta kao spomenik ljudskoj gluposti. To su tragovi ljudske sebične nebrige i slika čovjeka kojega Isus susreće u hramu!
Kriza!
Odnos prema prirodi nikako ne možemo dijeliti od vjere. Čitavi svijet je hram. Svaki čovjek je hram. U svetim sakramentima gradimo novi svijet. Po svetim sakramentima svijet postaje ljepši. U svetim sakramentima nebo po ljudskim rukama dodiruje zemlju.
U Isusu, koji u hramu intervenira, prepoznajemo Božji plan o čovjeku. Isus je stvoritelj i upravitelj neba i zemlje. U isto vrijeme on je liječnik, trgovac, kuhar, građevinski radnik, smetlar, policajac, vatrogasac, svećenik, direktor, menadžer, filozof, veterinar, novinar, vodič, redar, prometnik, političar, poljoprivrednik, električar, programer, trgovac, stražar, vratar, učitelj, učenik. Sve je to Isus u isto vrijeme, baš kao što i mi trebamo sve to biti zajedno s njime.
Ako bismo čuvanje dali samo stražarima, onda se ništa ne bi sačuvalo. Nastalo bi opće rasulo i u jednom trenutku sve bi bilo uništeno. Ako bismo podučavanje dali samo učiteljima, što bi roditelji radili? Ako bismo javni red i mir prepustili samo brizi policije, uskoro bi nastao opći nered i nepopravljiva šteta.
Zato shvaćamo da svatko zajedno s Isusom nosi odgovornost za hram. Svatko na sebi zajedno s Isusom nosi brigu za dobro svijeta. Kad bismo zajedno i pojedinačno odgovorno vodili brigu o hramu, onda bi svijetom zavladao mir.
Gospodin je našao ljepotu, red i mir u prostoru srca Svete Marije i svetoga Josipa i tu se nastanio. Neka u prostoru naše duše i u prostorima gdje živimo, Gospodin daruje mir. U svetim sakramentima sa svom strogošću Isus dolazi u hram duše svakoga vjernika. U svetim sakramentima stvara nov red donoseći nebeski zakon u prostor gdje želi prebivati.
[1] Treća nedjelja kroz godinu B. Iv 2, 13-25