- Povijest kapelice Porcijunkule
Povijest kapelice, uz koju se veže zadobivanje potpunog oprosta, seže daleko u povijest. Kapelica Porcijunkula je izgrađena za pape Liberija (352. – 366.). Prema legendi, izgradili su ju pustinjaci iz Doline Jozafat, koji su ovamo donijeli posmrtne ostatke iz groba Blažene Djevice Marije. Ista legenda pripovijeda da je kapelica prešla u posjed sv. Benedikta 516. godine. Bila je poznata kao Naša Gospa od doline Jozafat ili od Anđela – ovaj drugi naslov se, prema nekima, odnosi na Uznesenje naše Gospe na nebo. Događaj su svečano pratili anđeli. Međutim, jedno drugo mišljenje pripisuje ovaj naziv pjevu anđela, koji se tamo često mogao čuti.
Danas je Porcijunkula grad i župa, smještena oko 2 km od Asiza. Gradić od oko 2000 stanovnika, i službeno poznat kao Santa Maria degli Angeli (Sveta Marija od Anđela), narastao je oko bazilike Gospe od Anđela i susjednog franjevačkog samostana.
Početkom 1200-tih godina, dok je sv. Franjo popravljao kapelicu Porcijunkulu, bazilika koja sada okružuje kapelicu nije još postojala. Skromna je Porcijunkula bila okružena gustom šumom koja je prekrivala ravnicu Asiza.
- Franjina povezanost s kapelicom
Franjo je već ranije popravio kapelice sv. Damjana i sv. Petra od Trna, ali Porcijunkula ga je doslovce očarala; njeno ime znači „komadićak (njive)“. Volio je njen službeni naziv – Sveta Marija od Anđela (Naša Gospa od Anđela). Siromaštvo kapelice izražavalo je njeno ime; bila je na osami, u tišini, blizu bolnica za gubavce u kojima je skrbio za ove bijednike.
Dana 14. veljače 1208., na blagdan sv. Mateja, slušajući misu u Porcijunkuli, Franjo iz Asiza prepoznao je svoj poziv u dnevnom čitanju iz evanđelja: „Propovijedaj evanđelje. Ne uzimaj ništa za put. U mjestima koja posjetiš ostani s onima vrijednima pažnje.“
Franjo je od Porcijunkule načinio sjedište svoga Reda, ali je istodobno odbio prihvatiti vlasništvo nad njom od braće benediktinaca. Naposljetku je dogovorio s njima da će im davati neku godišnju najamninu u vrijednosti jedne košare riba, pa mu stoga neće biti nezgodno koristiti kapelicu i drvene kolibe koje su fratri izgradili oko nje.
Dana 3. listopada 1226., nakon što je blagoslovio braću koja su se okupila oko njega i zatražio da ga postave gola na tlo da dođe k Ocu lišen baš svega, Franjo je preminuo u Porcijunkuli, preporučivši kapelicu vjernoj zaštiti i skrbi svoje braće.
- Porcijunkulski oprost
Fenomen opraštanja kao nosivi temelj kršćanske egzistencije (isključivo Božji dar[1]), životna je stvarnost svakoga od nas na područjima ostvarivanja čovjeka kao osobe stvorene na sliku Božju (usp. Post 1, 26-27). Budući da da postojimo u odnosima formiranim u tri smjera – prema Bogu, prema samima sebi i prema osobama iz naše životne okoline – neobično je važno imati mjeru u snazi samopotvrđivanja (talenti darovani Božjom milošću; usp. 1Kor 12, 1-11; 15, 10), jer su upravo odnosi u kojima nastojimo živjeti često puta uzrokom loših međuljudskih odnosa, a na taj način i kidanje ispravne veze s Bogom, uzrokom svega dobra što nas pokreće.
Koliko je važno htjeti i znati oprostiti, učimo od našeg najvećeg učitelja života, Gospodina našega Isusa Krista u razgovoru s Petrom: „Tada pristupi k njemu Petar i reče: ‘Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?’ Kaže mu Isus: ‘Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam’“ (Mt 18, 21-22). Jasna poruka koju Isus daje apostolima i okupljenom mnoštvu ima samo jedno značenje – opraštanje je uvjet zajedničkog života Isusovih učenika. Mogli bismo s pravom zaključiti: postojim onoliko koliko opraštam i to je znak da ljubim. To je odraz božanske ljubavi, koja je temelj i nadahnuće zajedništva prve Crkve (Dj 2, 42-47).
Tema našeg promišljanja je opraštanje – oprost na način kako ga je od Boga dobio i s braćom dijelio naš duhovni otac sv. Franjo. Evo nekoliko povijesnih podataka o ovom događaju:
U ljeto 1216. godine sv. Franjo je boravio u kapelici sv. Marije od Anđela (Porcijunkula). Noć prije njegova puta u Perugiu, u posjet papi Honoriju III., imao je viđenje Krista i njegove Majke, okružene anđelima. Gospodin mu je rekao: „Franjo, zatraži od mene što god želiš na slavu Božju i spasenje ljudi.“
Sveti Franjo je odgovorio: „Gospodine, molim te, po posredovanju Djevice, zagovarateljice čovječanstva i ovdje prisutne, da udijeliš oprost svima koji posjete ovu crkvu.“ Blažena se Djevica naklonila pred svojim Sinom da podupre Franjinu molbu.
Naš Gospodin odgovori: „Franjo, mnogo tražiš, ali zaslužuješ velike stvari, pa ćeš ih i imati.“
Gospodin je rekao Franji da ode k Papi i dobije željenu povlasticu. Premda su mnogi kardinali bili prilično protiv ove ideje, papa Honorije III. ubrzo se složio s Franjinim zahtjevom. Gospodin Isus je darovao oprost, a Papa ga je potvrdio. Bio je to Porcijunkulski oprost od 2. kolovoza.[2]
Čitajući ove riječi, nameće nam se pitanje: Zašto je sv. Franjo uslišanje ove molitve zatražio posredovanjem Blažene Djevice Marije, umjesto da se izravno obrati Kristu? Franjo je znao da Blažena Djevica poznaje božansku volju bolje od ikoga tko je ikada živio. Bilo mu je zato draže zatražiti to preko nje.
Evo još jednog načina na koji nam sv. Franjo može biti uzorom, kao što je bio nebrojenim mnoštvima tijekom prošlih stoljeća. Kad želimo uputiti neku molbu našemu Gospodinu, a nismo sigurni je li to i Njegova volja, uvijek to možemo učiniti preko „Zagovarateljice čovječanstva“.[3]
- Porcijunkulski oprost danas
Izvorno je oprost pripadao samo crkvi Porcijunkuli. Međutim, pape nasljednici su proširivali popis crkava u kojima se mogao dobiti oprost.
Ako je kandidat za oprost grijeha oslobođen svakoga grijeha, uključujući lake grijehe, onda oprost dokida sve vremenite kazne nastale uslijed grijeha i može se primijeniti na samu osobu ili na neku od duša u čistilištu. Postoji li ikakva ustrajnost u grijehu osobe koja želi zadobiti oprost, oprost postaje djelomičan.
Oprost se sada može zadobiti u Porcijunkuli tijekom cijele godine, a u svim franjevačkim bazilikama, svetištima i župnim crkvama na svijetu počevši od podneva na dan 1. kolovoza do ponoći na dan 2. kolovoza. Oprost se može primiti samo jedanput na dan. Ne može se dobiti u privatnoj kapelici. Osoba koja želi dobiti oprost mora ispunjavati sljedeće uvjete:
pohoditi crkvu;
izmoliti Očenaš i Vjerovanje;
pristupiti sakramentu pokore;
pričestiti se;
pomoliti se na nakanu Svetoga Oca
Zaključak
Neka i jubilej koji Franjevačka obitelj slavi – 800. godišnjica od Porcijunkulskoga oprosta, koji je Gospodin darovao našemu Ocu Franji, bude poticaj na svakodnevno promišljanje o načinima i putovima praštanja tijekom zemaljske etape našega puta prema vječnosti. Neka riječi sv. Pavla apostola budu svjetiljka našim nogama i svjetlo našoj stazi (usp. Ps 119, 105): „Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!“ (Gal 6, 1).
[1] XAVIER LÉON – DUFOUR (ur.), Rječnik biblijske teologije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1993., 782.
[2] Usp. http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=567&Itemid=31, 20. listopada 2015.
[3] Isto.
* tekst izvorno nastao o 800. obljetnici Porcijunkulskoga oprosta, 2016.
izvor: ofs.hr/dokumenti