DRAGOCJENI BISER[1]
Kad govori o dragocjenome biseru, Isus izriče poduku koju kršćani uzimaju kao osnovni temelj duhovnosti, ali i kao temelj dobroga poslovnog razmišljanja. „S kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve što ima i kupi ga.“ (Mt 13, 45-46)
Svet čovjek uvijek traži bolji i izvrsniji put kojim će ići da još više i još bolje bude svet.
Mudar poslovan čovjek bez prestanka traži bolja rješenja. Vlasnik jedne velike firme za proizvodnju alata kaže kako je sve strojeve zamijenio novima. Čovjek traži nova, bolja rješenja. Mora tražiti. Za traženje je stvoren.
Isus upozorava i pomaže da budemo svjesni darova i milosti, ali i opasnosti koje prijete. Čovjek u potrazi za uspjehom i smislom susreće šanse i opasnosti.
Nikada kao danas u ovom digitalnom dobu čovječanstvo nije živjelo pred tolikim životnim šansama, ali i lažnim iluzijama koje se nude kao dragocjeni biser. Opasno je naći krivi biser, sve prodati i kupiti krivi biser. Opasno je ostaviti djecu, suprugu, prijatelje i otići za krivim biserom! Opasnost je da čovjek iz istinitoga i stvarnoga svijeta, kao u nekoj opijenosti, prijeđe u svijet iluzija koje prodavači laži nude. Isus poziva čovjeka da pođe u potragu za istinskim biserom. Čovjek je stvoren za ljepotu bisera i po svojoj prirodi pozvan je život provesti tražeći ga. Božji biser je beskrajno vrijedan i isplati se zbog njega sve prodati i kupiti ga. I kad ga čovjek nađe i kupi, shvati da mora ponovno ići i tražiti ga. Ponovno ide i ponovno traži i kad ga nađe, sve daje za njega, pa ga ponovno traži. Jer nesavršeno je ljudsko traženje. Nesavršeno je i manjkavo ono što ljudsko oko može vidjeti i duša osjetiti. Biser koji čovjek nađe, uvijek govori o biseru za kojim treba dalje ići i tražiti ga. Sve dok je na zemaljskim staza-ma, nemirna je duša čovječja i osuđena na traženje. Naći će mir tek kad Gospodina susretne licem u lice.
Dragocjeni biser se na posebno sjajan način očituje u plemenitom ljudskom karakteru. To se događa u tišini, u trenucima kad nema reflektora javnosti, kad nitko ne vidi, čovjek pravi odluku koja je po Božjim mjerama. Čovjek s plemenitim karakterom uvijek ostaje ukrašen ljepotom dragocjenog bisera.
Ugled je ono što ljudi o čovjeku misle, a karakter je ono što čovjek uistinu jest. Karakter je nešto što se može kupiti samo životom. Vrijedi više neko ikakvo drugo bogatstvo. Potvrđuje se samo djelima. Karakter se oplemenjuje spremnošću na žrtvu pa i onda kada treba ići uskim i strmim stazama.
Čovjek s karakterom se boji kao i svi ostali, ali strah ne odlučuje o njegovim koracima. Ne gubi se u masi. Drži se Božjih načela i u malim i u velikim stvarima. Ne pravi kompromise ma kakva god ponuda došla. Ideale ne veže uz sebične interese i drži ih vrjednijima od života. Nikada neće reći: Čini to jer to ionako svatko čini. Ostaje prijatelj i u dobrim i u lošim vremenima. Na putu prema cilju ne gazi po kostima drugih. Radije dopušta da gaze po njemu. Ostaje pri Božjim načelima i onda kad je to skupo. Spreman je reći „ne“ i onda kad su svi već rekli „da“.
Čovjek kiti život dragocjenim biserima uvijek kad svoj karakter uređuje po Božjim načelima. Sve svoje bisere spreman je žrtvovati za one bolje, dragocjenije i svjetlije (Charles Swindoll).
Pozitivni ljudski karakter ugrožen je normama koje nameće kultura koja je bez kršćanskih korijena. Poslovni odnosi kojima je jedina mjera dobitak, ne podnose karakter čovjeka koji vjeruje u Božje zakone. Kad dobitak postane vrhovna vrednota i kada se s njime sve opravdava, tada i sam čovjek postaje bezvrijedan.
Svijet je sve više u kušnji da kontrolira i programira čovjeka kako mora misliti i vjerovati, kako prosuđivati i vrednovati, kako glasovati i odlučivati u važnim stvarima koje će stvarati njegovu budućnost. Čovjek postaje predmet kampanje koja ga formira i za njega misli. Nestaje nadnaravne dimenzije života. Tada istina gubi cilj i smisao, i čovjek postaje gubitnik. Točno se zna koliko novaca treba da bi se promijenilo političko mišljenje određenoga broja ljudi ili da bi jedan političar pobijedio na izborima.
Zbog novca što ga imaju, toliki hodaju po svijetu i viču i nude svoj dragocjeni biser. Mladić od 28 godina prvi put kuša drogu i uzbuđeno izjavljuje: „Gdje sam bio do sada! Kako je ovo dobro!“
Evo nekoliko savjeta Luisa Wysea koji nam mogu pomoći u prosudbi o čovjeku.
- Gledajte kako vozi u prometnoj gužvi.
- Odigraj nekoliko partija tenisa s osobom o kojoj želiš nešto više znati.
- Slušaj kako govori sa svojom majkom u trenutku kad ne zna da ga slušate.
- Promatraj kako se ponaša prema onima koji ga služe (konobar, prodavač, službenik) ili onima koji su nemoćni da mu uzvrate.
- Pripazi na što je spreman potrošiti novac.
- Vidi njegove prijatelje.
- Ipak, ako ni tada ne možeš napraviti konačan zaključak, onda mu pogledaj cipele. Čovjek koji pazi cipele i drži ih lijepima, redovito će poštivati ljude koji se nađu u njegovu životu.
Ovo možda izgleda površno i nevažno. Dobro je biti realan i znati da u životu rijetko možemo nešto veliko učiniti. Male stvari činimo sa svakim otkucajem sata. Male stvari čovjeka čine velikim.
Dragocjeni biser može narasti samo u svakodnevnim malim momentima. Velikim se i dragocjenim postaje po malim stvarima.
Još nešto o Isusovu dragocjenomu biseru. Čitav život, svaki dan, neprestano iz trenutka u trenutak nalazimo se u šansi da nađemo dragocjeni biser.
Priča jedan gospodin: Kad sam bio dijete, u mome susjedstvu bila je jedna djevojčica s kojom se nisam često družio. Jednoga dana roditelji su me zadužili da čuvam ovce. Strogo je bilo naređeno da ovce ne smiju u zasađenu susjedovu njivu. U trenutku nepažnje ovce koje sam čuvao, ipak su dospjele u zabranjeno. Kad sam se vratio, djevojčica je već bila izvela ovce iz susjedove njive i tako me spasila od velikog gnjeva roditelja i susjeda. Od toga dana prošlo je više od 40 godina, a ja nisam zaboravio taj trenutak kad je ustrašenome djetetu dobra djevojčica pomogla. Hvala joj! Tada sam osjetio što znači ljudska dobrota i plemenitost. Taj trenutak mene je učinio drugačijim. Kad pitam kakav treba čovjek biti, sjetim se te dobre djevojčice. Djevojčica je toga dana našla dva dragocjena bisera. Jedan je našla za sebe i jedan je našla za mene. Zajednički smo našli bisere u dobrome djelu koje je učinila. Taj biser nikada neće prestati sjati.
fra Svetozar Kraljević, Hodočašće, Naklada K. Krešimir, Zagreb, 2018., str. 151.-154.
[1] 17. nedjelja kroz godinu, A